Dragan Petrović

Hit nedelje 202 ... te 1981 godine

Bila je to prestupna godina. 29. februar 1981. HIT 202 je bio već tradicionalno organizovan na Tašmajdanu gde je prosečno dolazilo oko 2000 gladalaca, svake subote da vidi uživo tadašnji krem Pop i Rock muzike. Sećam se mirisa pre - hlorisanog bazena i moje dileme: "Da li da skočim i da se malo okupam" ili da postanem zvezda Rock and Rolla...odlučio sam se za ovo drugo!

Neki kulturni dušebrižnici kažu da je to bilo drugo vreme. Možda. Vreme je uvek neko " drugo" ako gledaš unazad, ali smisao tog vremena i akteri nisu u "drugom vremenu" nego pripadaju svakom onom koje zna da ih konzumira bez PRADA naočara i slikona, otvorenih očiju i sa bar 20 pročitanih knjiga u portfoliu.

Vlada Džet - voditelj HITA 202. Neko ga voli...neko ne. Nije muzičar koji ostavlja utisak da zna da svira, ali zna da priča , zna da namiriše ko će da bude ko na muzičkoj sceni.... i definitivno zna da "manipuliše" publikom koju je dovodio do usijanja ... Ja sam tada svirao u grupi CRNI BARON. Hard Rock grupa bez velike muzičke vrednosti sa akterima koji ne zaslužuju da se pomenu. Dogovor je bio da odsviramo dve pesme na odjavnoj špici, zauzvrat dajemo "binsku opremu" kako bi se ostatak "popularnijih" učesnika koristio sa njom. Ucena. Jeste, ali karta ka uspehu je vodila preko te reči veoma nesigurnim putem.

Grupa KIM. Funky grupa tromboniste Kireta Mitrova i večiti pokušaj da se sa dobrom svirkom napravi posao. Naravno osim zapanjenih faca muzičara koji su cenili virtuoznost benda, publika je zvižducima negodovala dok su oni pažljivo svirali pedantno uvežbani program. Grupa Prva Ljubav Zagreb. Sanja Doležal kao mala barbika sa ulickanim klincima iz Zagreba. POP i najljigavijoj formi...ali prolazi. Grupa Električni orgazam. Beograd još nije bio spreman za Gileta i mlaćenje po bini. "Zlatni papagaj tata plaća sve račune..." PUNK je bio daleko od nas i smatrao se lošim uticajem raspalog kapitalističkog društva.

Stajao sam sa strane. Uzbudjeno sam čekao da i ja konačno odsviram nešto pred publikom koja će razumeti kako smo ja i moj bend nešto posebno i vredno pažnje. U medjuvremenu sam šetnjom oko tribina i stalnim penjanjem do Kafe-a na gornjem spratu pokušavao da skrenem pažnju na sebe, da bi devojčice koje su tu stajale i pratile nas "posebne i odabrane" kako se spremamo za nastup.

Bazen, svetlo, publika koje je bilo mnogo više nego što to reputacija bendova zaslužuje, uzbudjenost kojom je odisala cela emisija HITA 202. To su činjenice. Istorija Urbanog Beograda u nastajanju. Zavesa se spustila. Naš bubnjar Milan je morao da menja kože na bubnjevima uništene od nepažljivog sviranja, moj Fender Rhodes MARK II je preživeo celu priču i ponosno je mirisao na hlor. Ja sam bio srećan. Osećao sam se posebnim i svojim. Napolju je bilo hladno, vetar je raznosio naše kablove koji su se nalazili na trotaru ispred TAŠ bazena. Polako je padala noć..

Piše:Dragan Petrović
jazz pijanista i kompozitor
Dragan MY SPACE LINK

idi na: Kolumne